Prvobitni sajt NBCG: old.nb-cg.me

NBCG UGOSTILA POZNATOG PISCA VLADIMIRA ARSENIJEVIĆA

Književna tribina poznatog srpskog pisca Vladimira Arsenijevića, održana je u petak u Svečanoj sali Nacionalne biblioteke „Đurđe Crnojević“ na Cetinju.

Cetinjskoj publici se ovaj poznati pisac obratio pričajući pojedinosti iz svog života. U tinejdžerskim danima, tada kao petnaestogodišnjak, počeo se baviti muzikom, jer je smatrao da se, u tom vremenu, uspješno može odrasti samo kroz bunt društva. Međutim, kasnije je shvatio da se izlaz iz frustracije, pored muzike, može pronaći i u pisanju, kao i da jezik ima snažnu moć .

„Za pisanje vam nije potrebno ništa. Sami ste u pisanju. Sve što postignete, tiče se vas – svaki uspjeh, a tako i neuspjeh“ započeo je priču Arsenijević.

Za sebe kaže, da je imao preambiciozne namjere. Želio je da napiše evropski roman, a ni sam nije bio svjestan vrijednosti svog prvog romana „U potpalublju“ kada ga je napisao.

Pomenuti roman je priča o mladom Beograđaninu s početka devedesetih godina, pisana u prvom licu, za koji je Arsenijević, dobio NIN-ovu nagradu.

„Nijesam ni bio svjestan vrijednosti svog prvog romana. Meni je cijela ta situacija bila teška. Rat i smrt… Došao sam u situaciju, da više nemam sa kim da se družim. U mom blokčiću sa brojevima telefona i adresama, sve je više imalo precrtanih imena. Bili su mrtvi, rat ih je odnio“ prisjetio se on.

Nakon što su ga književni kritičari slavno prihvatili, te je na mnoge jezike preveden njegov prvijenac, od Arsenijevića se očekivalo da napiše drugi roman, takođe ratne tematike.

„Ljudima je bio interesantan moj roman, zbog tada trenutne političke situacije u državi, kao što bi sada nama bilo interesantno da čitamo djelo koje je napisao neki mladi sirijski pisac, kojim bi nam prikazao obje strane rata u svojoj državi“ rekao je Arsenijević i dodao da mu je pritisak da napiše drugu knjigu, nakon neočekivanog uspjeha prve, u mnogome odmogao.

Napisao je roman „Anđela“ kojim nikako nije bio zadovoljan.

„ Rat je književno lako iskoristiv, djeluje nekako jeftino, želio sam da izađem iz toga iskustva“ pojasnio je on.

Pisac je dobio poziv od Međunarodnog parlamenta pisaca, da neko vrijeme provede u Meksiku, koji je prihvatio, jer bi odlaskom iz države uspio da izađe na kraj sa osjećanjem neposredne blizine rata. Želio je da u sljedećoj knjizi opiše prirodne ljepote Meksika, međutim, kako i sam kaže – nije uspio.

„Otvorio sam svesku i počeo da bilježim sve ono što se dešavalo od trećeg dana bombardovanja, tako da se dnevnik punio bilješkama skoro dva mjeseca, sve dok nijesam stigao u Meksiko. Ako postoji nešto da sam napisao iz razloga koji nijesu književni, onda je to ova knjiga, jer sam pišući te redove pokušao da očuvam neko stanje unutrašnje ravnoteže. Međutim, susret sa albanskim piscem sa Kosova Dževdetom Bajrajem, koji je takođe na poziv  Parlamenta pisaca doputovao malo kasnije u Meksiko Siti, promijenio je prvobitni koncept dnevnika“, istakao je Arsenijević, te je na prvobitni naslov Meksiko – dodao i opasku, ratni dnevnik.

Kako otpočetka nije bio zadovoljan romanom „Anđela“ , pisac je nakon 20-ak godina napisao rimejk knjige pod novim nazivom „Ti i ja, Anđela“.

„Dodao sam joj stotinak stranica, izbacio neka poglavlja, ali sam ostavio iste likove i njihovu tragičnu životnu priču. Svjedoci smo da se okolnosti nijesu mnogo promijenile. Nezadovoljstvo u nekim situacijama je dobro, ali nije da se njime dičimo. Granice su sužene i čovjek je u situaciji da samo želi malo mira za sebe, svoju porodicu i prijatelje“ zaključio je on.

Pored pomenutih knjiga, ovaj pisac je napisao ilustrovani roman „Išmail“, zatim romane „Predator“ i „Let“, ilustrovanu novelu „Minut oko sveta za 60 sekundi“, zbirku pripovjedaka „Ovo nije veselo mesto“, kao i zbirku eseja „ Jugolabaratorija“. Pokrenuo je izdavačku kuću „Rende“ u kojoj je radio kao urednik do 2007. godine. Osnivač je regionalnog književnog festivala „Krokodil“ i izdavačke kuće za audio-knjige „Reflektor“.

Rođen je u Puli 1965. godine, živi i radi u Beogradu.

Sa Arsenijevićem, o njegovom cjelokupnom stvaralaštvu, razgovarala je bibliotekarka Nacionalne biblioteke Branka Kaluđerović.