Prvobitni sajt NBCG: old.nb-cg.me

OBILJEŽENO 105 GODINA OD ROĐENJA ĆAMILA SIJARIĆA

Besjedom poznatog crnogorskog pisca i novinara Andreja Nikolaidisa i projekcijom dokumentarnog filma „Bajkoviti pripovjedač” autora Bogića Rakočevića,  rađenog u koprodukciji TVCG i Centra za očuvanje i razvoj kultura manjina u Crnoj Gori, sinoć je u  Nacionalnoj biblioteci „Đurđe Crnojević” na Cetinju obilježeno 105 godina od rođenja Ćamila Sijarića.

Njegov raskošni umjetnički dar bio je prije svega pripovjedački i na najpotpuniji način se ostvario u mnogobrojnim pripovjetkama i romanima s temama iz rodnoga Sandžaka i istorije Balkana.

Ćamil Sijarić je klasik crnogorske, bosansko-hercegovačke i jugoslovenske književnosti i to budućnost ne može promijeniti. Iako su književne mode čudne, često nerazumljive, uvijek dakako prolazne, ali niti jedan u istraženom dijelu svemira poznati metod vrednovanja literature nije u stanju nauditi Sijarićevom djelu”, rekao je Nikolaidis.

Sijarićev tekst je, kako ističe Nikolaidis, bio otporan na ideološke manipulacije koje su u poslednjih tridesetak godina masakrirale jugoslovensku književnost.

Njegove knjige nisu mogle postati čak ni nevoljni saradnik u sijanju mržnje, nisu dodali ni plamička nacionalističkim lomačama oko kojih su svoje plemenske plesove tabanale naše nacione”, kazao je on.

Govorivši o Sijarićevom životu i stvaralaštvu, Nikolaidis je pomenuo crnogorskog književnika Marka Vešovića koji je Ćamila doživljavao manje kao našeg savremenika, a više kao mitskog pripovjedača koji kazuje nešto starije i dublje, obuhvatnije i važnije, uz to i uzbudljivije jer stvarnije i snovitije od svakog ličnog iskustva.

Ćamil Sijarić je rođen 13. Septembra 1913. godine u selu Šipovice. Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, gimnaziju u Vranju, a pravo diplomirao u Beogradu 1940. Za vrijeme Drugog svjetskog rata službovao je u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišici i Banja Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banja Luci izabran je 1945.  godine, a potom je bio novinar lista Glas” i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci. U Sarajevo je prešao 1947. godine i radio u redakciji lista Pregled”. Nakon toga je bio u glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji Zadrugara”.

Napisao je romane: Bihorci”, Raška zemlja Rascija”, Carska vojska”, Mojkovačka bitka”, pripovjetke: Ram bulja”, Naša snaha i mi momci”, Kuću kućom čine lastavice”, Sablja”, Putnici na putu”, Kad djevojka spava”, Zelen prsten na vodi”, Priče kod vode”, Rimski prsten”, Francuski pamuk”, za koju je dobio Andrićevu nagradu i druge.

Iako je kao gimnazijalac napisao pjesme Lirika” i Koliba na nebu”, one su objavljene tek 1988, odnosno 1990. godine. Umro je 6. decembra 1989. godine.