Prvobitni sajt NBCG: old.nb-cg.me

Istorija

Najvažnije godine u istoriji Nacionalne biblioteke Crne Gore

1592-1593. Popisane su 42 knjige u Cetinjskom manastiru. U pitanju su prvi sačuvani popisi knjiga u Crnoj Gori. 

1838. Crnogorski vladar, vladika i pjesnik Petar II Petrović Njegoš izdvojio je iz Cetinjskog manastira svjetovne knjige od crkvenih, koje su on i njegov duhovni i svjetovni prethodnik Petar I Petrović pribavljali, i prenio ih u svoju rezidenciju, Biljardu. Smatra se da je Njegoševa biblioteka imala funkciju državne biblioteke. 

1893. Povodom 400-godišnjice Crnojevića štamparije, knjaz Crne Gore Nikola I Petrović Njegoš osnovao je Javnu biblioteku.

1896. Donesen je Zakon o Knjaževsko-crnogorskoj biblioteci, kojim je Javna biblioteka dobila zadatak da prikuplja sva djela, na svijem jezicima, koja se bave Crnom Gorom, kao i knjige ostalih južnoslovenskih i slovenskih naroda. Ustanovljeno je i zvanje državnog bibliotekara. Biblioteka je bila smještena u prostorijama Zetskog doma na Cetinju, zajedno s Muzejom, gdje je ostala sve do kraja Prvog svjetskog rata. 

 1899. Prvi državni bibliotekar u Crnoj Gori, Filip Kovačević, izradio je pravila za uređenje biblioteke, glavni i specijalni katalog i prve štampane kataloške listiće. Time je postavio osnove za primjenu, u to vrijeme savremenih metoda rada u ovoj oblasti u Crnoj Gori. 

1905. Zakonom o štampi u Knjaževini Crnoj Gori Javna biblioteka dobila je pravo na tri obavezna primjerka od svake štampane stvari na teritoriji Crne Gore, čime se znatno uvećao bibliotečki fond.

1912. Biblioteka dobija naziv Kraljevska i čuva oko 10.000 knjiga, više od 100 rukopisa, od kojih je jedan broj na pergamentu, zatim nekoliko inkunabula iz štamparije Crnojevića i veliki broj izdanja crnogorskih štampara u Veneciji (Božidara i Vićenca Vukovića, i drugih). U fondu su se nalazili svi crnogorski časopisi i novine. 

1918. U ratnim okolnostima uništen je skoro cjelokupan bibliotečki fond Kraljevske biblioteke. 

1926. Ulogu centralne naučne biblioteke za Crnu Goru preuzima Biblioteka Državnog muzeja na Cetinju, nastala pretežno od preostalog fonda nekadašnje dvorske biblioteke. 1944. Nakon Drugog svjetskog rata i oslobođenja Cetinja, Biblioteka Državnog muzeja obavljala je poslove centralne biblioteke za Crnu Goru. 

1945. Donesena je Uredba o obaveznom primjerku na teritoriji cijele Demokratske Federativne Jugoslavije i Biblioteci se dostavljaju sve publikacije, bez obzira da li su štampane u državnoj ili privatnoj štampariji i bez obzira na način umnožavanja. Broj obaveznih primjeraka bio je 15. 1946. Ministarstvo prosvjete Narodne Republike Crne Gore 26. marta osnovalo je Zemaljsku centralnu biblioteku na Cetinju, najprije pri Državnom muzeju, a na kraju 1946. godine kao samostalnu instituciju. Bila je smještena u zgradi bivšeg Crkvenog suda na Cetinju, a zatim u nekadašnjem Prestolonasljednikovom dvorcu knjaza Danila (sadašnji Plavi dvorac). Početni knjižni fond sačinjavali su djelovi biblioteka Državne učiteljske škole, Bogoslovije, Društva prijatelja Francuske (osnovanog na Cetinju 1925), Italijanske biblioteke „Dante Aligijeri“ sa Cetinja i nekih konfiskovanih privatnih biblioteka. 

1950. Zahvaljujući obaveznom primjerku svih štampanih publikacija sa prostora bivše FNR Jugoslavije, ali i poklonima i kupovinom od privatnih lica i institucija, bibliotečki fond znatno je uvećan i činilo ga je oko 35.000 obrađenih knjiga. 

1951. Zemaljska centralna biblioteka dobija na korišćenje zgradu nekadašnjeg Francuskog poslanstva na Cetinju. 1964. Zbog značajnog uvećanja bibliotečkog fonda, zdanje nekadašnjeg Italijanskog poslanstva na Cetinju postaje sjedište Biblioteke. 

1964. Biblioteka je nazvana Centralna narodna biblioteka „Đurđe Crnojević“, po vladaru Crne Gore koji je 1493. osnovao prvu državnu, a drugu ćiriličnu štampariju u Evropi. 1981. Biblioteka je dobila savremeni Centralni depo za smještaj bibliotečkog fonda, površine 4.500 m2, koji je smješten u okviru kompleksa bivšeg Italijanskog poslanstva. 

1989. Centralna narodna biblioteka uključena je u Bibliotečki informacioni sistem SFR Jugoslavije (BIS) sa kooperativnim automatizovanim unosom bibliografskih podataka. 

2007. U okviru Centralne narodne biblioteke osnovan je Nacionalni COBISS centar Crne Gore, koji povezuje biblioteke u jedinstven informacijski sistem. 2008. Biblioteka je formirala Centar za mikrofilmovanje i digitalizaciju. 2010. Završeno rekonstruisanje i moderno opremanje upravne zgrade Biblioteke (bivše Italijansko poslanstvo). 

2011. Digitalizovani svi brojevi Glasa Crnogorca i objavljeno njihovo elektronsko izdanje. 

2012. Centralna narodna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević“ preimenovana je u Nacionalnu biblioteku Crne Gore „Đurđe Crnojević“ 

ĐURĐE CRNOJEVIĆ I OKTOIH Nacionalna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević“ dobila je naziv po crnogorskom vladaru Đurđu Crnojeviću, najstarijem sinu osnivača Cetinja, Ivana Crnojevića. Za vrijeme vladavine Crnom Gorom (1490−1496) Đurđe Crnojević pokrenuo je prvu državnu, odnosno drugu ćiriličnu štampariju u Evropi, 1493. godine, čime je Crnu Goru upisao velikim slovima na mapi kulture Evrope. Štamparija Đurđa Crnojevića, poznata kao Štamparija Crnojevića, 4. januara 1494. godine pečatala (štampala) je prvu ćiriličnu knjigu kod Južnih Slovena, Oktoih prvoglasnik. Nakon nje, štampani su još Oktoih petoglasnik, Psaltir s posljedovanjem, Molitvenik (Trebnik ili Euhologij) i Četvorojevanđelje. Svih pet djela pravoslavne su liturgijske knjige. Štamparsku presu sa pokretnim slovima, na kojoj je jeromonah Makarije, uz pomoć sedam nepoznatih monaha, štampao Oktoih prvoglasnik, Đurđe Crnojević nabavio je u Veneciji 1492. Vrijednost Obodske štamparije bila su olovna slova, zatim pokretne matrice za inicijale i grafičku ornamentiku, kao i ilustracije koje su u potpunosti rađene u Crnoj Gori. Pred turskom najezdom, Đurđe Crnojević je 1496. godine napustio Cetinje i Crnu Goru, povukavši se najprije na svoje posjede u okolini Budve a potom u Mletačku republiku. U Milanu je 22. oktobra 1499. godine svojoj ženi, Izabeti Erico, porijeklom iz venecijanske vlastelske porodice, napisao testamentarno pismo, djelo značajne literarne i istorijske vrijednosti, čiji se prepis i prevod čuvaju u Državnom arhivu Venecije. Original nikada nije pronađen, a Nacionalna biblioteka je 1994. godine objavila prevod prepisa testamenta, koji je priredio dr Miloš Milošević. Osnivač prve državne štamparije u Evropi najvjerovatnije je umro u Anadoliji, pretpostavlja se 1514. godine. Odlaskom Đurđa Crnojevića iz Crne Gore prestala je da postoji i Crnojevića štamparija.